Skip directly to content

Luka Bielen, dr. med. - Sepsa

Sepsa

Luka Bielen, dr. med.

Sepsa se definira kao životno ugrožavajuća disfunkcija organa uzrokovana disreguliranim odgovorom imunološkog sustava domaćina na infekciju.1 Sepsa i septički šok praćeni su visokim mortalitetom i predstavljaju globalni javnozdravstveni problem. Prema procjeni Svjetske zdravstvene organizacije, 2017. godine u svijetu je bilo 49 milijuna slučajeva sepse te približno 11 milijuna smrti vezanih uz sepsu, što je iznosilo oko 20% ukupno preminulih.2 U tom kontekstu zabrinjava porast rezistencije bakterija na antibiotike. Ovo se posebno odnosi na multirezistentne Gram-negativne patogene, kao što su enterobakterije rezistentne na karbapeneme, multirezistentni Acinetobacter, multirezistentni Pseudomonas te enterobakterije koje produciraju beta-laktamaze proširenog spektra.3

U zbrinjavanju bolesnika sa sepsom i septičkim šokom prioritet je osigurati hemodinamsku stabilnost bolesnika primjenom adekvatnog volumena kristaloidnih otopina i, ukoliko je potrebno, pravovremenom primjenom vazopresora. Nakon uzimanja svih relevantnih kliničkih uzoraka za mikrobiološku obradu, cilj je započeti s primjenom empirijske antimikrobne terapije koja je učinkovita patogena koji je uzrokovao sepsu. Naglasak je na primjeni adekvatnih doza antibiotika uzimajući u obzir povećani volumen distribucije antimikrobnih lijekova u ovoj skupini bolesnika. Posebno se to odnosi na primjenu dovoljno velike prve doze antibiotika kako bi se što prije na mjestu infekcije postigla dovoljna koncentracija antimikrobnog lijeka za baktericidni odnosno fungicidni učinak. Cilj je s učinkovitom antimikrobnom terapijom započeti što ranije, idealno unutar jednog sata od prepoznavanja septičnog bolesnika, budući da je ranije započinjanje učinkovite antimikrobne terapije povezano s nižim mortalitetom. U poznatoj studiji Kumara i suradnika na 2154 bolesnika sa septičkim šokom, za svaki sat kašnjenja u uvođenju učinkovite antimikrobne terapije od početka hipotenzije, preživljenje je padalo za 7.6%.4 U prvim satima zbrinjavanja bolesnika naglasak treba staviti na primjenu dovoljno široke empirijske antimikrobne terapije čiji je cilj obuhvatiti sve moguće očekivane uzročnike. Pritom nema jednoznačnih smjernica, već se kliničar oslanja na poznavanje lokalne epidemiološke situacije s obzirom na okruženje iz kojega bolesnik dolazi, podatke o eventualnim ranijim uzročnicima koji su u datog bolesnika dovodili do infekcije ili kojima je bolesnik koloniziran, primarno sijelo infekcije itd. Nakon izolacije uzročnog patogena i definiranja njegovog profila osjetljivosti naglasak se stavlja na deeskalaciju antimikrobne terapije kako bi ona bila što ciljanija i kako bi se smanjio potencijal generiranja rezistentnih bakterijskih sojeva. Trajanje antimikrobne terapije ovisi o vrsti infekcije i drugim čimbenicima vezanima za konkretnog bolesnika, no prema sadašnjim smjernicama naglasak se stavlja na skraćivanje trajanja antimikrobnog liječenja, što u većini slučajeva sepse i septičkog šoka označava trajanje terapije od 7-10 dana.1 U navedenome je od pomoći praćenje razine parametara upale, posebno prokalcitonina.5 Osim primjene učinkovite antimikrobne terapije, neophodno je za uspjeh liječenja prepoznati anatomsko sijelo infekcije i kontrolirati njen fokus (primjerice, drenirati apsces). U životno ugroženih bolesnika neizostavno je  kvalitetno potporno liječenje u okviru jedinice intenzivnog liječenja. Terapijski ciljevi, između ostalog, obuhvaćaju postizanje srednjeg arterijskog tlaka od 65 mmHg i normalizaciju laktata kod bolesnika u šoku.1

Praćenje aktualnih stručnih smjernica i trajna edukacija zdravstvenih djelatnika, nadzor nad korištenjem antimikrobnih lijekova (engl. antimicrobial stewardship), kao i  razvoj novih lijekova i tehnologija za liječenje bolesnika sa sepsom, predstavljaju preduvjete za bolju prognozu ovih bolesnika.

 

 

 

Članak sponzoriran od tvrtke Pfizer Croatia d.o.o., Slavonska avenija 6, 10000 Zagreb

Literatura:

1. Rhodes A, Evans L, et al. Surviving Sepsis Campaign: International Guidelines for Management of Sepsis and Septic Shock: 2016, Critical Care Medicine: March 2017 - Volume 45 - Issue 3 - p 486-552.

2. Global report on the epidemiology and burden of sepsis: current evidence, identifying gaps and future directions. ISBN 978-92-4-001078-9 (electronic version); ISBN 978-92-4-001079-6 (print version) © World Health Organization 2020.

3. Morris S, Cerceo E. Trends, Epidemiology, and Management of Multi-Drug Resistant Gram-Negative Bacterial Infections in the Hospitalized Setting. Antibiotics (Basel). 2020;9(4):196. Published 2020 Apr 20.

4. Kumar A, Roberts D, et al. Duration of hypotension before initiation of effective antimicrobial therapy is the critical determinant of survival in human septic shock. Crit Care Med. 2006 Jun;34(6):1589-96.

5. Prkno A, Wacker C, Brunkhorst FM, et al: Procalcitonin-guided therapy in intensive care unit patients with severe sepsis and septic shock–a systematic review and meta-analysis. Crit Care 2013; 17:R291.

 

 

PP-AIP-EEP-0081, Datum izrade: rujan, 2021.